stariris

Evo moj novi post nakon dugo vremena. Sutra idem na more, u berbu maslina. Ako pogledate moje stare postove naći će te jedan koji opisuje događanja na berbi maslina prije godinu dana. Ovaj put će sigurno biti još bolje :P jer idemo 3 frenda, nećak i ja a još k tome nećak slavi rođendan koji mu je u subotu. Uf ne bu dobro!!! Uglavnom, od kad nisam pisao nije se dogodilo ništa posebno a opet se dogodilo jako puno manjih zanimljivih događaja. Npr, bio sam na otvaranju talijanskog restorana Fianona u laništu i svima preporućam da odu tamo pojesti nešto. Besplatna hrana i cuga donesu svoje posljedice. Kasnije smo otišli do save i valjda smo bili tamo negdje. Kažem valjda jer pretpostavljam da je tako :P Ja sam valjda jedina osoba koja kad se vani napije ne izgubi novčanik ili mobitel ili nešto slično nego jaknu. Da, izgubio sam jaknu i ne znam gdje. Čak mislim da ju nisam izgubio nego da sam ju ostavio negdje ali ne znam gdje. Hehehe baš bezveve. To je bilo prošli vikend. Ovaj sam bio u purgeraju na nekakvom studiu 54. Bilo mi je baš dobro izuzevši da sam si uspio strgati tenisice tj. otrgnuo sam si čićak koji ne služi ničemu. Baš je bila dobra zajebancija. Sax i ja smo vježbali novi ulet koji je osmišljen prema skeću iz Fast Show-a. Nije baš bio učinkovit što se tiće cura ali smo se jako jako dobro nasmijali. Uočili smo i greške pa ga i unaprijedili tako da slijedei vikend u opticaj kreće novi, poboljšani ulet :P. Sax, Iole i ja smo si izmislili i nove nadimke, Sax je Buggsy, Iole je Sweatcheeks ja ja sam bio Junior. Poanta je da budu u stilu gangstera. Hehehe ja se baš volim smijati ovako naizgled glupim forama. Recimo kad sjedite sa ljudima na klupici i cugate uvijek se imate nečemu smijati. Ili netko prolije piće po sebi ili provali neku notornu glupost pa gleda zbunjeno zašto svi misle da je lud ili si netko strga čičak sa tenisice (ups to sam ja).

Odoh sad napisat zadaću iz kombinatorike pa na većer playstationa kod netjaka.

u jeeeeeeeeee bio je bas super tjedan. Prošli vikend bio sam u Marofu na koncertu. Bilo je super, počevši od vožnje vlakom, samih koncerata pa do povratka nazad. Manje više svi smo se dobro dobro napili, trebalo je proslavit očišćenu godinu. Imali smo čak i šampanjac, hehehe bakarsku vodicu :))) U nedjelju sam bio na roštilju na Bundeku sa društvom sa australskog nogometa. I to je bilo super, jelo se i pilo a malo smo i odigrali utakmicu da pokažemo ljudima kakav je to sport. Igrali smo mladi protiv starijih i uopće nije upitno tko je pobjedio... heehe mlade snage naravno. Igrali smo nekih 25min i taman kada ja odem u napad i taman da ću puknut prema golu odjednom na terenu neki uniformirani ljudi. Čuvari bundeka :DDD! Kažu nam da se ne smije igrati nogomet na livadi. WTF!!!! OD kad se na praznoj livadi ne može igrati nogomet. Razlog zašto mi je bio najbolji. "Možete pogoditi nekoga u glavu i onda će on tužiti bundek!" Pa zar smo do toga došli, kaj smo fakat postali ko glupi ameri da ćemo se tužit sada za sitnice. OK, prestanemo mi i odemo do roštilja i počnemo se tamo dodavati sa loptom onako na 10 metara nas 3 kad evo čuvara opet. "Ne smijete se loptati!" NE mogu vjerovat, dodavamo se loptom lagano i on dolazi srat da ne smijemo. Pa kuda ide ovaj svijet? JOš malo pa nećeš smijet imati loptu na cesti, kao da je neko oružje. Koji je smisao parka i zelenila ako se ne smije loptati. Ali ne samo loptati, stol do nas bili su neki ljudi sa malom djecom, do 6 godina, koja su igrala badminton. Pogađate, i njima su čuvari došli srat da ne smiju to radit. Baš me zanima zašto to? Da neće možda badminton loptica nekome izbiti oko? Skroz me to zbediralo, od kud nekome pravo da zabrani nekome loptanje, odnosno bavljenje sportom. Di ste sad prosvjednici, zašto ne bi protiv toga prosvjedovali? Di ste zeleni? DA se kojim slučajem zabranilo igranje životinjama cijeli grad bi bio pun zelenih! I to je ono što me živcira kod njih. Dalje, dobio sam raspored za faks, i počeo mi je isti. Imam čudan raspored, ponedjeljkom nemam ništa a onda ostalim danimma sam po 6-7 sati na faksu u popodnevnoj smjeni. Završava mi obično oko 19.

Nabavili smo prostor za svirku, zajedno sa Bolesnim umom, u atomskom skloništu tu u kvartu. Čuo sam da je super prostor a gazda da je još bolji. Smijemo i tulume radit tako da očekujte pozive! Čovjeće ako se to lijepo uredi pa neću izlazit od tamo, past ću godinu :P! U srijedu sam bio sa Saxom(bolesni um) i još jednim frendom (bubnjarem) u školi svirat. Svirali smo green day i blink onako da se malo iživimo. Bio je baš dobar osijećaj malo se ispucat na gitari uz zvukove teših distorzija hehehe! Koliko sam čuo sutra je neki koncert u TIme-u u vrapču, malešnici di već, pa idemo svi skupa na to. Treba dobro dobro proslavit prije ozbiljnog početka glupog faksa!

Hohohoho...jeste li znali da na svakih 5 milijuna jastoga jedan bude plave boje. Prilicno nepotreban ali jako smijesan podatak. Zamislite ronite morem u PLAVIM dubinama i odjednom vas nešto ugrize za nogu a uopće ne vidite što je to jer je plavo :D Hahaha

Uf kako se ludo osijećam. Bio sam na faksu u ponedjeljak pisati kolokvij koji mi je ostao. Dođem ja tamo, kad meni nešto čudno. Svi vade nekakve bilježnice i pernice. POmislih a dobro valjda su samo čudni. Izvadim x-icu i olovku, sve što mi treba za kolokvij. Kad odjednom svi me počnu čudno gledat, opet si mislim ma čudni su oni. Uđe profesor namješta projektor. Opet mislim pa i on je čudan ili je stavio kolokvij na projektor. Hm...odjednom profesor počne predavati. Meni više ništa nije jasno. Skužim da je kolokvij na neku foru odgođen za ne znam kada :D. Dobro slušam ja predavanje, štipam se svako malo da ne zaspem i čekam pauzu da zbrišem doma. Kasnije doznam da je kolokvij sutra (četvrtak) a to sam mogao doznat jedino da sam bio na faksu kada je profesor to ručno napisao na list papira i stavio na oglasnu ploču. Bezveze ali nema veze. Više me ništa ne je...

Bio sam sinoć na svirci Hangover pillsa i Frakture mozga na malešnici u nekom bircu. Nažalost mogao sam poslušati samo pillse jer sam morao na tulum na drugi kraj grada. Dečki su bili super, posebno mi je bila super obrada Bibe, od diverzanata pa je evo zato u naslovu. Hm, zapravo se tako i nekako osijećam sada, samo što sam totalno lud. Baš mi se ide van ali ne mogu :(. Bio sam na tulumu poslije koncerta kod nećaka doma. Pili smo i igrali playstation, savršen provod. Totalno smo se uživili u tu nogomet nu igricu da su iskre frcale, psovalo se sudca, naguravalo se, psovalo se toliko da nas je cijeli kvart ćuo. Divota!!!

Čuo sam da je u Boogaloo u petak neki koncert vegetarijanaca. Naravno da neću ići ali mi je pala jedna jako dobra ideja na pamet. Mogli bi organizirati koncert mesoždera. Mogli bi imati i neke aktivnosti sa strane. Npr, dok bendovi sviraju iza se na projektoru vrte snimke kolinja i pečenja na ražnju. Natjecanje u jedenju jetrica, pijenju mesnog safta, za tu prigodu bi se isplatilo izmisliti neko alkoholno piće koje uključuje nešto mesnato a za kraj naravno pravo pravcato kolinje. SIgurno bi bilo zabavnije od festivala brokule i peršina :). Bile bi i hostese koje bi nosile mesarsku odjeću a cijeli prostor bi bio ukrašem sušenim kobasicama i pršutima na stropu, plesao bi se limbo ali umjesto špage koristili bi ono crijevo za kobasice i hrenovke, u garderobi bi se odjeća ostavljala na one kuke iz mesnice za vješanje mesa hahaha. Na stageu, pored bubnjeva bio bi pravi pajcek na ražnju. Naravno da bi bilo mesa za kupiti u izobilju i to svakakvog od obićne piletine do svinjskih kara i klokanovih bataka. Hehe kako bi to bio dobar event. Možda to ne bi bila loša tema za slijedeći tematski tulum. Hehehe baš me zanima koliko bi zelenih došlo prosvjedovati pred mjesto održavanja takvog eventa. Sigurno više nego mesoždera, kakav sam ja, koji će doći u petak prosvjedovati protiv veđi koncerta i upravo to me inspiriralo da ovo napišem :).

Cheers! Idem si skuhat hrenovke!

Hohoho, kakav dobar vikend je ovo bio. No da poćnem malo prije vikenda. U četvrtak sam bio na utakmici Dinamo-Auxere u Maksimiru. Dojmovi sa utakmice su mi slični igri dinamove momčadi. Jako bezveze! Uglavnom otišao sam nakon prvog poluvremena. Bolile su me noge, nisam vidio pola terena od gužve na stadionu a neopisivo su me živcirale nadobudne budale nabrijane na nekakvu svetinju koja se zove Dinamo. Navijanje za klub je ok ali kada se tu vežu nekakva pitanja ponosa naroda ili grada zagreba onda je to bezveze. Pa nije Zagreb samo Dinamo. No nema veze. Petak, prvo na kavu sa Fejverom na savskom mostu a onda u 12 sati kod rugby igrališta na Mladosti polazak za Prahu na prvenstvo srednje Europe u australskom nogometu . Krenuli smo sa 2 auta i kombijem. Bio sam u kombiju jer je tamo bila najbolja atmosfera. Nismo još ni iz Hrvatske izašli a već smo stali na pumpi po pivice. Atmosfera je bila super, pjevalo se, pilo, zezalo. Na granici nas nisu gnjavili čak ni Slovenci. U Prag smo stigli oko 21 navećer i odmah otišli u pivnicu na "večeru". Poslije van u drugu pivnicu pa u treću pa u neki disko i na kraju, oko 3 u hostel jer se sutradan igra turnir. Turnir je počeo u 10 sati. Sudjelovale su ekipe iz Češke, Austrije, Francuske, Finske i mi. Nikada nisam bio tako prebijen kao na kraju tog dana. Bolilo me sve, od nogu od glave. Pobijedili smo Austriju, Češku i Francusku a izgubili od Finaca. Na kraju kada su svi odigrali sa svima. Prve dvije momčadi su igrale finale. Finska-Hrvatska, probali smo ih ovaj puta iznenaditi, čak smo i vodili prvo poluvrijeme ali smo na kraju pali a Finci koji,vidi se, već dosta dugo igraju ovaj sport su zasluženo pobijedili. Uslijedilo je proglašenje pobjednika. Mi smo dobili srebrne medalje i mali pehar. Kasnije je bilo slavlje u jednom pubu u centru Praga. Bilo je ok s obzirom da smo svi izgledali kao Sylvester Stalone na kraju Rocky 4 (onog sa Rusom). Opet smo zaružili do 3, ujutro u šoping i malo p o gradu i oko 16 prema ZG. JOš uvijek me sve boli, jedva hodam a imam i gadnu ranu na laku ali nema veze, isplatilo se. Bilo je stvarno odlično i jedva čekam da opet bude neki turnir.
Ova pjesmica u naslovu posta je ujedno i bila naša himna u Pragu. To smo se derali stalno. U pivnicama, na ulicama grada čak i kada smo dobivali medalje. Hehe, bez preuveličavanja, stvarno smo bili najluđa ekipa, kao i uvijek .

Špeki me već tjedima gnjavi da napišem post o njemu. To mi je frend iz srednje sa kojim sam razvio takav odnos da se stalno oko nečega zajebavamo i podjebavamo. Nešto prekrasno, jako teško za postići kod večine ljudi. I šta još reći o njemu, donedavno nije pio ali sada se pretvorio u pravog alkosa. Samo po pivkanima dere. Nažalost protekle godine se zbog obaveza nisam družio baš puno sa njim. Čuli bi se tu i tamo ali puno manje nego prije. Sada smo to odlučili promijeniti jer šteta je da ne zezamo jedan drogoga kada imamo materijala. Neki dan smo sa još dvojicom prijatelja odlučili igrati jednu igricu. Nije originalna jer smo je pokupili iz serije Ed. Uglavnom nekome padne neka šugava ideja na pamet i kaže ovom drugom da to napravi za 20 kuna. On naravno to mora napraviti, bez obzira na novac. Novac je tu više forme radi. Uglavnom, tako smo već gurali glave u kantu za smeće i pili pivo iz navijaćke kape isto kao i nosili glupi šešir cijelu večer.

Sada dosta o njemu, valjda će biti zadovoljan.

Uglavnom pao sam onaj ispit ali nema veze. Ona dopunska predavanja su "obavezna" ali ne idem na njih. Danas sam pisao prvi kolokvij i rasturio ga. Tak da je još i bolje. !
U subotu sam imao tulum doma, starci otišli na more. Nije se ništa strgalo, jedino sam ja malo oštetio zid kada sam nosio televizor iz meni nepoznatih razloga. Ali nema veze. Bilo je dosta ekipe, poznate i nepoznate. Pokušali smo napraviti atmosferu kao u onim glupim američkim komedijama. Skoro nam je uspjelo, imali smo football playera, cool guya, pijanu drolju, nepoznate ljude, totalnog luđaka i manijaka, pili smo iz kape (kad već nemamo keg) i slušao se punk-rock. Skoro kao u filmovima. Samo nam je falio ludi crnac koji govori Damn!! ili Shit!!! Ali drugi put ćemo i to srediti. Isto tako nije nam došla murija ali to nije baš poželjno pa nije ni bitno. Jedino to možda znaći da smo stari pa da više ne možemo toliko raspizdit susjede ili su moji susjedi dobri.

Jea, u petak idem u Prag na turnir, jedva čekam! Idem ujutro tako da još malo stignemo prošetat po Pragu. U subotu je turnir cijeli dan, igraju Austrija, Češka, Finska, Njemačka, Francuska i mi. Poslije turnira je pijanka koja bi mogla poprimiti ogromne razmjere s obzirom da je u Pragu . Vraćam se vjerojatno u ponedjeljak u ranim jutarnjim satima. Weeeeeeeee!!!!!!

Joj kako me živciraju stvari zadnjih par dana. Sve me živcira, počevši od prehlade koju sam nekako dobio. Tri godine nisam bio prehlađen ni preko zime ni za vrijeme snjega od 5 metara i sad usred osmog mjeseca se prehladim, taman prije koncerta Debelog Predsjednika u Ksetu u subotu. Nema veze ipak idem. Druga stvar koja me živcira je faks, totalno je dezorganizirano sve i nekako glupo, nenormalno. Zašto svi faksovi osim moga imaju normalne rokove. Ono, prijaviš ispit u devetom mjesecu, polažeš ga x-y datuma i to je to. Kod mene imaju nekakve glupe dodatne nastave i najguplja stvar ikada. Naime, morali smo pisati molbe da nam bude odobreno polaganje ispita. E sada, gotovo svima je za taj moj kolegij odobrena molba pa su se glavešine sjetila da nas ima previše??? pa su uveli da svi mi kojima je odobreno moramo pisati inicijalni test pa će samo 45 najboljih moći polagati ispit. Totalna glupost za koju još nikada nisam čuo ali ko na s je***. E sada treća stvar koja me živcira. To je taj ispit kojeg bi trebao polagati, jedini koji mi je ostao sa prve godine. Prije bolonje ne bi se uopće zamarao, dao bi uvijet i bolilo bi me za taj jedan ispit. Ali neeeee, kreteni u ministarstvu su morali uvesti glupu bolonju pa sad imamo sranje kakvo imamo, ali ne bi o tome, to je sasvim druga tema. Taj kolegij mi se zbog cijele zbrke oko polaganja uopće ne da spremati. Buljim u knjigu ali ništa ne ostaje. Uopće se ne trudim jer mi se jednostavno ne da. Totalno sam ravnodušan prema tome, stara me već hoće psihijatru poslat, stalno mi visi za vratom i tjera me da ućim. Ne mogu, ne da mi se, nema smisla. Upalim komp, pustim muziku i stavim knjigu na stol kao da učim, da me barem starci puste na miru. Sutra pišem drugi kolokvij iz tog ispita, još jedna dosjetka sa mog faksa. Ispit se sastojao od 2 kolokvija, ja sam položio prvi a pao sam drugi. Normalno bi bilo da na rokovima u devetom mjesecu polažem oba kolokvija ili samo drugi ali onda kada i svi ostali ali se oni sjetili da bi mogli staviti popravak drugog kolokvija sutra . To sam doznao prije 3 dana a da o tome nije bilo ništa na internetu. Krasno, hvala lijepa! Sigurno vam se dogodilo da trebate nešto učiti a jednostavno ne možete. Koliko god htio ili se trudio ne mogu, svaki zvuk sa strane mi odvraća pozornost, ako ne zvuk onda se sjetim nečega i počnem o tome razmišljat, ako nije ni to onda sam gladan pa odem do kuhinje pa ostanem usput gledat televiziju. GROZNO!!! E da, stara mi je već počela mislit da neću završit faks. Zbog jednog facking ispita! Joj zašto nisam godinu stariji pa da ne moram na tu glupu bolonju. O bolonji u slijedećem postu ako još uvijek budem naživciran zbog prehlade, faksa, staraca ili nećeg novog zbog čega se sada ne živciram


P.S. hahahaha kaj ste fakat mislili da je ona slika bila nečija guza. hahahaha to vam je netko savinuo ruku u laktu pa smo slikali tako zumirano. Onda recte da ljudsko tijelo nije čudesno. Za vas perverzne koji ste maštali o toj lijepoj guzi da vas totalno ne rastužim ipak je ruka bila od jedne cure

Sjedim tu već 10 minuta i smišljam šta da napišem u postu. Slušam novi album Debelog Predsjednika kao svojevrsnu pripremu za koncert u KSET-u u slijedeću subotu. Nisam dugo bio na nekom takvom koncertu. Poganje, sav mokar, divota, jedva čekam! Ima nešto posebno u takvim kocertima. JEdan takav mi je ostao u jako jako lijepom siječanju. Koncert Hladnog Piva u Makarskoj prije 2 godine. Mali prostor za možda 100 ljudi a unutra ja bilo barem 400, temperatura nije bila niža od 40 na početku a tokom koncerta se i povisila sigurno. Bio sam toliko mokar da mi je majica promijenila boju a poslije koncerta sam ju dobro dobro ižmikao, bilo je valjda pol litre vode u njoj. Grozno, ali baš super! Evo atmosfere na slici. Sam koncert je bio super, svirali su sve najveće hitove, a čak mi je basist Šoki dao trzalicu koju jako jako dugo nisam izgubio. Na kraju ipak jesam kao i sve ostale koje sam imao. Grozno je to sa trzalicama, nikad ih nije dosta a još se uvijek gube.

Hihi a sada sretna vijest za mene, 16.9. idem u Prag na jedan vikend, uf jedva čekam da se sjednem u neku pivnicu. Idem na turnir u australskom nogometu, hihi pa neka netko kaže da je glup sport. Besplatan put, misim da je i smještaj, samo moram nosit pare za pivo a to nije previše. Uglavnom bit će veći tunrir nego kod nas. Bit će 6 ekipa, iz Češke, Austrije, Hrvatske, Finske, Njemačke i ne mogu se sjetiti šeste zemlje. Idu i novonrai sa nama tako da ćemo bit i u novinama. Jedva čekam!

Primjetio sam da se od kad sam se vratio sa mora u mom životu ništa bitno ne događa , čak sam sretan zbog toga, da se malo odmorim od svog života, zato valjda i nemam baš inspiracije za pisanje. Nije da mi je život nešto posebno naporan ali drago mi je da se trenutno ništa ne događa. Posebno sada poslije ljeta, koje je bilo jako jako dobro. Uništio sam si nekoliko stotina tisuća moždanih stanica pa sada treba da ove preživjele malo miruju da budu spremne za nove pobjede.

Sutra moram ići u glupe narodne novine objavit oglas da sam izgubio osobnu kartu. Krasna procedura! Morao sam prvo ići u MUP i tamo stajati sat vremena da bi im samo rekao da sam izgubio osobnu. Onda su mi dali nekakav glupi obrazac da ispunim. Onda sam morao doći za 3 dana po nekakav papir koji onda moram odnijeti u roku od tri dana u Nardone novine. Papir sam pokupio u četvrtak tako da je u nedjelju bilo 3 dana, valjda mi neće računati vikend kada ne rade narodne novine ali ne bi se čudio zbog glupe papirologije i birokracije. Onda moram opet u MUP i pisati molbu, platit hrpu para za uplatnice i biljege i čekati u redu jako dugo. Užas, pa zašto netko ne skrati taj glupi postupak, zašto se to sve ne može obaviti u jednom jedinom uredu za 10 minuta. Dođeš, "dobar dan izgubio sam osobnu" - "ok samo trenutak" i za 10 min imaš novu, u kompjuter ukucaju da je stara nevažeća i bok. Zbog cijelog postupka sam se i premišljao da li uopće da si radim osobnu jer mi jednako dobro služi i vozačka ali me stara natjerala. Da se mene pitalo meni ne bi ni trebala. I sve to samo zbog jednog nočnog kupanja. FUJ!

Obećao sam jednu sočnu priću. Iako ona nije sočna u "onom" smislu na koji vas prvo asocira izraz "sočna priča" mislim da će biti zanimljiva.

Odmor na moru je 1-2-3 tjedna razuzdane zabave popraćene ne malim uživanjem alkohola pa i ostalih opijata (u mom slučaju samo ovo prvo). Takvo uživanje iziskuje i velike novčane izdatke. Naravno da se može kupiti loše vino u dućanu i popit ga na plaži ali to radimo i u Zg. Da ne bude zabune, radili smo to i na moru, Rapcu (Istra), ali samo za početak. Kasnije, u nekom disku trebalo je održavati "atmosferu". Pitanje je Kako? Teško, jer je cuga na moru jako skupa. Ovo je priča o tome što smo sve radili da bi dobili besplatnu rundu.

Oko 3 ujutro jednog petka početkom kolovoza sjedili 2 frenda i ja za šankom u disku Andrea u Rapcu. Pogledamo u novčanik a ono praznina, samo što nas ne proguta. Te većeri je u tom disku bio nekakav tanga party, pa je bilo dosta zgodnih cura tamo uključujući i jedno 3-4 modela za tange. E ti modeli su bili naša meta. Ne za barenje, ako je to netko pomislio, preružni i prepijani smo bili u tom trenutku, nego za spačku koja će nam priskrbiti besplatnu rundu. Uglavnom, njih 3-4 se odvojilo od ostalih ljudi u jednom separeu skupa sa fotografima i ostalim dupeliscima. Ne moram govoriti da su digle nos do neba i ne feramaju nikoga a piju samo nekakve roze kokteliće, vjerojatno jako skupe. Odjednom jednom frendu padne na pamet odlična ideja. Kruže glasine da ti modeli nisu baš odlikašice, da budem pristojan, pa zašto se ne bi našalili na račun njihove ograničenosti i arogantnosti. Pozovemo konobaricu Gospođu Jacu kako smo je zvali od milja i iznesemo joj naš plan. Konobarice će nam dati tacnu, 3 čaše punjene vodom, sa slamkom, malim suncobranom i limunićem. Jedan od nas će otić do tih baba i reći ima da ih ona dvojica na šanku časte rundom koktela. Prva reakcija konobarice je bio smijeh i uzvik "vi ste ludi". Nakon konzultacije sa ostalim konobaricama dogovor je pao, ako to napravimo dobijemo svaki jedan jeger. Dobili smo i tacnu i ukrašene čašice. Frend uzme to i kao konobar odnese njima na stol. Prema njegovim prićama razgovor je išao ovako:

Nino (frend): Bok cure, oni dečki za šankom vas žele častiti koktelima
-pogledaju prema šanku a drugi frend i ja im počnemo mahati i smješkati im se-
Jedna od njih: Joj hvala, baš su super, a kakav je to koktel?
Nino: To vam je Top Gun (Top gun je po nekoj fori izraz za vodu sa ledom i limunom, dobio ime po filmu Top GUn jer su navodno to tamo pili)
Jedna od njih: UUUUUU, fino, pile smo mi to!
Nino: Evo cure izvolite (daje svakoj njenu čašu), Odakle ste vi? (zaboravio je da je konobar u tom trenutku)
One: Iz rijeke
Nino: Dobro uživajte!
Još mu je jedna od njih dala 5 i zadovoljna potegnula gutljaj iz čaše i začudo nije uopće reagirala.

Vrati se Nino do nas i promatramo reakcije ispijajući svoj stečeni jeger. Nakon par minuta dižu se cure i nešto ljute odlaze na stražnji ulaz. Prolaze pored nas i dignu nos. Mi smo im naravno nazdravili jegerom i mahali ! Dolazi do nas konobarica koja je bila u blizini njih kada su odlazile i kaže da je jedna od njih rekla drugima, onako zbunjeno. "Cure, ja mislim da je ovo voda!" Mi naravno prasnuli u smijeh. Drugi dan smo opet dobili besplatno piće ali zato jer smo pjevali "Moja Štikla" na karaokama.

Evo vraćam se pisanju ovog bloga nakon punih 5 mjeseci pauze. Zanimljivo, htio bi napisati što se događalo u tih 5 mjeseci koliko me nije bilo ali isprve mi ništa posebno ne pada na pamet. Kad malo bolje pogledam dogodilo se puno lijepih stvari o kojima bi vjerojatno pisao da sam pisao...Od kuda da počnem?

Ajde odmah na početku da riješim onaj dosadni dio svog života tj. faks. Ostao mi je još jedan ispit sa prve godine koji namjeravam dati u 9om mjesecu. Zbog toga sam se ove godine rekordno rano vratio sa mora. :((

E fino, sad kad sam to riješio mogu prijeći na onaj zanimljiviji dio. Hm...od kud da počnem, ne mogu vjerovati koliko je 5 mjeseci puno vremena i koliko se toga dogodi a opet izgleda tako kratko. Još se sjećam kad sam pisao oproštajni post, hehe pisao sam ga dok sam igrao Ogame, između 2 napada. Eto to se promijenilo, više ne igram tu napast, mislim da sam postigao sve što sam htio u toj igrici i preporućam svima da ju nikada ne ada sam prestprobaju igrati . Kao igrati, konačno sam se naspavao kao čovijek. Sada na to gledam kao jednu veliku glupost i gubitak vremena ali začudo, uopće mi nije žao vremena, barem sa se zabavljao. Nakon preboljene ovisnosti o Ogameu frend me navukao na jedan jako dobar forum www.hrvatska.dk i tamo sam počeo spammati i spammati i postao moderator što i sada jesam. Ekipa je super, pozdrav svima. Dalje, trebalo je nekako riješiti višak slobodnog vremena koji se javljao jednom-dvaput u tjednu pa sam počeo razmišljati o nekom sportu koji bi mogao trenirati. Razmišljao sam i razmišljao i zaključio sam, nogomet, košarku, rukomet i ostale "popularne" sportove nikada neću moći igrati vrhunski, zapravo sam zaključio da ni jedan sport neću moći igrati kao i profesionalci ali nije me to pokolebalo. Jednog dana nazvao me nećak i pitao bi li htio trenirati australski nogomet, prvi odgovor je bio "Kaj???" ali sam odmah bez slušanja odgovora rekao "Može, di se nađemo!". I tako sad to igram-treniram i super je. To je sport sličan ragbiju, američkom nogometu i našem nogometu a opet je stariji od svih (oko 140g). U australiji to je nacionalni i najpopularniji sport dok je kod nas tek u začetcima. Ipak održan je i međunarodni turnir u zagrebu u 7om mjesecu gdje su nastupile momčadi iz Austrije, Češke i Hrvatske. Da se pohvalim, mi smo i pobjedili, više o tome imate na www.aussieruleszagreb.hr.

Ljetni provod na moru bio je totalni zakon. Makarska, već tradicionalno, ekipa iz srednje i kako može biti nego nezaboravno. Ne moram prepričavati kako nam je bilo, svi znate kako je kada se 4 srednjoškolska prijatelja godinu dana rijetko viđaju i onda odu skupa na more tjedan dana. Divota!!! POslije makarske bio sam još desetak dana u Rapcu, mjestu u Istri gdje već duži niz godina ljetujem. Sve je bilo kao i prošlih godina osim jedne stvari. Naime, moj nećak , jedan prijatelj i ja imamo već duži niz godina jednu opsesiju u Rapcu, i zove se Kraš-ekspres. E obićni nego onaj u bircevima, za radit kakao. Šta s njim, ukrast ga. Ni sam ne znam zašto nam je to postala opsesija ali jednostavno je. Ove godine smo konačno uspijeli, nakon nekoliko godina uzaludnog pokušavanja. Zapravo, nije bio Kraš-ekspres nego Neskvik ali nema veze, sve je to isto. Ne mogu objasniti sreću koja nas je obuzela kada smo uspijeli. Drugi dan smo ga vratili i sva sreća gospođe konobarice se nisu ljutile, previše. Hehe ukrali smo nešti i onda ga vratili. Ni sami ne znamo zašto smo ukrali ni kako smo došli na tu ideju ali osijećaj je bio bogovski. . Ima još jedna sočna prića iz Rapca ali to ću drugi put.

Evo toliko za sada, jer više ne mogu, spava mi se!


P.S. Ona slika od prije, je usna šupljina jedna zakooon cure. DAAAAAAAAANJEEEEELAAAAAA!!!!

A da počnem opet pisati blog???